Miran san pod sigurnim krovom uz podršku Evropske unije

16 June 2021

Nakon godina nesigurnosti zbog šteta od klizišta, jedna zenička porodica izgradila je dom i nastavila vrijedno da obrađuje zemlju uz podršku Evropske unije.

Na proplanku na kraju zeničkog sela Mošćanica, okružena osunčanim livadama i voćnjacima, kroz Program za oporavak od poplava – stambeno zbrinjavanje je izgrađena nova kuća u koju se prije pola godine uselila šestočlana porodica Karić.

Nakon što je njihov dom oštećen usljed klizišta uzrokovanih katastrofalnim padavinama u maju 2014. godine, mjesecima su živjeli u neuslovnoj i nesigurnoj kući, jer nisu imali alternativu.

„Vidim u banji jedno jutro rupe u zidovima, a nismo ništa čuli. Pa onda, vrata se zaglavila. Krenuli plafoni pucati, krenulo sve. Ja sam nju krpio, majstore zvao, plaćao. I nisam odmah izašao iz kuće, nisam imao gdje, a djeca išla u školu“, priča 53-godišnji Nezir. „Imao sam neku ušteđevinu, sve istrošio. Nisam imao gdje.“

Nova kuća porodice Karić jedna je od 423 izgrađena stambena objekta u okviru Programa koji je sa 15 miliona eura finansirala Evropska unija u saradnji sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine, Vladom Republike Srpske, Vladom Zeničko-dobojskog kantona, lokalnim vlastima i UNDP-om. Program je proveo UNDP u BiH zajedno sa Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), Arbeiter-Samariter-Bund (ASB), Hilfswerk International (HWI) i partnerskim opštinama i gradovima.

 

Miran san

Nezir i njegov brat su do 2014. godine sa svojim porodicama dijelili kuću u kojoj su i odrasli, ali njeni zidovi i temelji nisu izdržali silinu napadale kiše, podzemnih voda i pokrenutog klizišta.

Nakon što je klizište trajno oštetilo kuću koju je uzalud popravljao, Nezir i Amela nisu mogli finansirati kupovinu i izgradnju novog objekta sa samo jednom platom. Situacija se promijenila sa podrškom Programa.

 „Ovo je sigurno i ja mirno spavam. Džaba tamo da je vila“, priča Nezir o novoj kući.

Kroz Program, ova porodica je dobila plastenik u kojem uzgajaju paprike, paradajz i ostalo povrće.

„Baš doprinese budžetu. Sve većinom ovdje prodam, kad vide da je sve zdravo“, priča 48-godišnja Amela. „Imali smo obuke, dolazio je i agronom. Samo od plemenjače zaštitim. Onda narod kad vidi da je ukusno, uzima“.

Sa pogledom na planine u daljini, horizont je širok iz bašte porodice Karić. Već skoro tri decenije kako se udala i preselila iz Blatuše u Mošćanicu, Amela kao i njen suprug Nezir vide i svoje sinove u selu za koje kažu kako se polako širi i kako ima omladine.

„Ovo je ljepota. Koliko god sam umorna, ovdje kad dođem [u njivu], ja se psihički odmorim. Još sam iz grada dijete. A ovo je terapija. Pogotovo kad pođe rasti“.

Područje Grada Zenice među teže je pogođenim u poplavama i klizištima iz 2014. godine. U u posljednje četiri godine za najugroženije porodice su izgrađene 34 nove kuće, što je jednim dijelom finansirano i iz gradskog budžeta.

„To je jedna velika trauma za sve njih, oni se još nisu oporavili“, kaže Danijela Dalmacija-Pavlović, pravnica i koordinatorica projekta iz Gradske uprave Zenica i prisjeća se godina borbe zajedno sa pogođenim porodicama.

Nakon šest napornih godina borbe sa posljedicama razarajuće prirodne nepogode, Karićima sada uz unuka Adiana i rad na zemlji polako blijede ružna sjećanja, i osjećaju kako ih čekaju bolji dani.