U gradu u kojem je sport važan dio života, jedan rukometni klub želi osigurati da svako dijete ima priliku da trenira i poveže se sa drugom djecom.

Rukometni golman mora da bude vješt, oprezan i uvijek raširenih ruku, spreman da odbrani napad protivničke ekipe, objašnjava 12-godišnji Andrija Ilić koji već deset mjeseci trenira u Rukometnom klubu Bijeljina.

Ovog odličnog učenika Osnovne škole “Vuk Karadžić” rukomet je zainteresovao zato što je brz i dinamičan sport i kaže kako ga svaki put kad odbrani napad “uhvati adrenalin” pa osjeća radost što je postigao uspjeh za svoju ekipu.

“Ovaj sport je vrlo društven, i nije individualan. Prije svega potrebna je ekipa i tim, drugarstvo i sloga, da se pobijedi u ovom sportu, jer ne može jedan igrač da napravi razliku u jednoj utakmici”, kaže on. “Baš me privlače timski sportovi”.

Njegov drug iz kluba, 11-godišnji Stefan Mićić, počeo je trenirati prije sedam mjeseci a od tada je mnogo napredovao. Počeo je od osnova – kako uhvatiti loptu i kako šutirati – a danas se već može pohvaliti kako je njegova ekipa na jednoj utakmici u Zvorniku pobijedila ekipu koju su činili dječaci stariji od njih.

„Osjećam se ponosno kad igram u timu. Poslije utakmice budemo svi srećni“, kaže ovaj učenik Osnovne škole „Jovan Dučić“ i dodaje kako se planira dugo baviti rukometom, iako bi kad poraste volio biti i veterinar.

I braća 14-godišnji Sanel i 13-godišnji Dejan Beganović, učenici Osnovne škole „Knez Ivo od Semberije“, tokom prošle godine su učestvovali u treninzima i rukometnom turniru sa RK Bijeljina. Iako već nekoliko godina kao i njihova sestra treniraju nogomet, odazvali su na poziv škole da se okušaju u rukometu. Dodaju i kako u školi vole predmet matematika, ali kako ipak imaju planove da se bave sportom.

Bavljenje sportom je važno za zdravlje djece i za njihov rast i razvoj, kaže bivši profesionalni rukometaš a danas predsjednik RK Bijeljina, Bogdan Rankić.

“Naučno je dokazano da je rukomet sport u kojem se najviše razvija organizam, tu moraš da budeš i brz i jak i skočan i eksplozivan i elastičan i sve da ispuniš“, kaže on i dodaje kako treninzi, takmičenja i timski duh dodatno obogaćuju djecu.

„Djeca imaju priliku da upoznaju druge ljude. Sigurno da to dijete koje igra kod nas u klubu i ide na te sve turnire, sigurno da je mnogo bogatije, nego ono dijete koje ide samo u školu i ne trenira ništa“.

Zdrava djeca

Rankić je nakon dugogodišnje uspješne rukometaške karijere od 2012. godine preuzeo vođenje gradskog kluba koji privlači sve veći broj osnovnoškolaca kojih danas redovno na treninge dolazi oko stotinu.

RK Bijeljina redovno promoviše rukomet u školama tako što njihovi treneri organizuju druženja i treninge sa djecom od kojih pojedini postanu redovni u klubu.

„Cilj nam je da imamo zdravu djecu. Pa ne mora biti vrhunski sportista, ali ako prođe godine u ovom klubu ili odbojkaškom ili drugom, sigurno da će to da bude i bolji student i bolji zaposlenik negdje i bolji u privredi i porodici, biće zdraviji sigurno“, kaže Rankić.

Od jula do oktobra 2020. godine, RK Bijeljna je svoje aktivnosti usmjerio posebno na rad sa djecom iz socijalno ugroženih porodica kroz organizaciju treninga i turnira kroz koje su se povezali sa drugom djecom i dobili priliku da se upoznaju sa svime što ovaj sport nudi. Finansijsku podršku ovim treninzima dala je Vlada Kraljevine Norveške kroz projekt “Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo” (EMBRACE) koji je podržao socijalnu inkluziju i socijalne usluge za ranjive kategorije u Bosni i Hercegovini, a koji je implementirao Razvojni program Ujedinjenih nacija.

„Mahom su to bila djeca gdje su roditelji nezaposleni oboje, gdje je finansijska kriza. To su djeca kojoj fali sve u životu pa i taj trening, ali mi smo uspjeli da ih malo kroz taj rukomet animiramo, da im pokažemo da su prihvaćeni, da društvo brine o njima, da klub brine o njima”, dodaje Rankić. „Utakmica i taj adrenalin i to što se doživi na utakmici, to je ono u suštini za šta je sport bitan. Napravili smo fin ambijent, i roditeljima i djeci je lijepo da nešto dobiju“.

Kroz serije rukometnih treninga i takmičenja podržanih iz ovog projekta prošlo je ukupno 50 djece među kojima je bilo i pet dječaka romske nacionalnosti iz Bijeljine a dio njih je nastavio da trenira u klubu. Koliko je sport važan u Bijeljini govori i činjenica da je to jedan od evropskih gradova sporta u 2020. godini po izboru ACES Europe, udruženja iz Brisela koje sarađuje sa Evropskom komisijom i koje radi na promociji sporta.

Timski duh

Kao i Andrija i Stefan, i Bogdan Rankić je kao dječak prvo trenirao nogomet koji je mnogo popularniji sport u Bijeljini, ali nakon prvog susreta s rukometom zavolio ga je i nije se prestao njime baviti.

U pretežno agrarnom i trgovačkom gradu gdje se broj stanovnika utrostručio tokom protekle tri decenije, promocija sporta zahtijeva veliki napor, a Rankić dodaje i kako je u Bosni i Hercegovini nedovoljno podrške sportu i kako ne postoje razvojne strategije u ovom polju.

Ipak, Andrija i Stefan se raduju novim treninzima, ali i novim turnirima i pobjedama. Kažu kako se rukomet brzo uči i kako na treninzima dijele znanje i pomažu jedni drugima.

„Ne pravimo razliku ko je bolji, ko je gori, ko je novi, ko trenira pet godina i slično“, kaže Andrija. „Nastaviću da treniram rukomet, nadam se do kraja života. Sviđa mi se ovaj sport i zacrtao sam sebi neke ciljeve i da uspijem u njemu“.