Istraživanje o HIV stigmi i diskriminaciji među zdravstvenim radnicima u javnom i privatnom sektoru u BiH

English

PDF (1MB)

Download

Istraživanje o HIV stigmi i diskriminaciji među zdravstvenim radnicima u javnom i privatnom sektoru u BiH

1 August 2013

Bosna i Herzegovina spada u grupu zemalja sa niskom prevalencom HIV-a: u općoj populaciji ispod 1% odnosno ispod 5% u rizičnim skupinama. Do 2010. je registrovano 170 osoba zaraženih HIV-om, od kojih je 109 razvilo AIDS. Uprkos postojojanju programa za HIV prevenciju na državnom nivou i uprkos podršci Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, Tuberkuloze i Malarije (GFATM), broj osoba testiranih na HIV je veoma nizak, pa je vjerovatno da je broj ljudi koji žive sa HIV-om znantno veći u odnosu na zvanične podatke.


Najčešći način prijenosa HIV-a u razdoblju od 1986., kada je prvi slučaj HIV-a u Bosni i Hercegovini zabilježen pa do sada, je heteroseksualnim odnosom. Heteroseksualni način prijenosa HIV-a slijede homo / biseksualni načini i prijenos među injekcionim korisnicima droga, dok se za određeni broj zaraženih osoba, način prijenosa ne može  identificirati.


U Bosni i Hercegovini postoji 19 centara za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje, ali je broj testiranih osoba izuzetno nizak. U 2010. nešto više od 8000 ljudi je testirano u centrima za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje. Slabe socio-ekonomske prilike, nedovoljno obrazovano stanovništvo, nedostatak pouzdane procijene veličine populacije izložene većim rizicima, migracija stanovništva, neadekvatan sistem za kontrolu prisutnosti HIV i AIDS- i s HIV/AIDS-om povezane diskriminacije, su okolnosti od iznimne važnosti za širenje HIV infekcije u Bosni i Hercegovini.


S porastom HIV epidemije u cijelom svijetu, postoji rastuća zabrinutost među zdravstvenim radnicima o mogućnosti zaraze prilikom obavljanja profesionalne djelatnosti. Jedan od glavnih uzroka zabrinutosti je nedovoljno znanje o tome kako se HIV prenosi te o preventivnim mjerama. Prema neslužbenim informacijama dobivenim od sprovedenih intervjua s osobljem iz klinika za infektivne bolesti, gdje se PLHIV pacijenti liječe, i organizacija civilnog društva koje se bave HIV prevencijom, diskriminacija PLHIV pacijenata je najvidljivija u načinu na koji su njihovi medicinski kartoni označeni ili načinu na koji su pacijenti izolirani tokom njihova liječenja. Zabilježeni su i slučajevi u kojima je pružanje medicinske pomoći bilo uskraćeno.


Stigma je društvena pojava marginalizacije pojedinca ili skupine stanovništva koja uzrokuje negiranje svih prava u društvenom okruženju ljudima koji žive sa AIDS-om. To je dinamičan proces podcjenjivanja osobe, što rezultira značajnom diskreditacijom pojedinca u očima drugih ljudi. Kada se stigma dogodi, rezultat je diskriminacija, bilo u obliku pojedinačne aktivnost ili nemarnosti.


Postoji nekoliko razina na kojima se HIV i AIDS-diskriminacija može manifestovati - na općoj društvenoj razini, razini lokalne zajednice, na radnom mjestu, u profesionalnom angažmanu, na razini zdravstvene zaštite, u porodici i među prijateljima.


Kako bi se nosili sa problemom stigme i diskriminacije potrebno je ispitati sve uzroke i na temelju dobivenih rezultata, stvoriti kvalitetne preventivne programe.