„Razlika? Uh, nebo i zemlja! Kako nije razlika, brate moj. Kad god hoćeš, otvoriš, opereš, sve je lakše,“ odgovara Rasim Velić, iz Gornje Koprivne, Cazin, na pitanje kako je živjeti s priključkom na vodovodnu mrežu.

Iako je 21. vijek, usluge javnog vodosnabdijevanja još uvijek nisu dostupne svima. Rasim je, recimo, godinama vodu nosio sa 200 metara udaljenog izvora, i to uzbrdo. Kada je napokon dobio priključak na vodovodnu mrežu, imao je samo jednu česmu u podrumu ruševne stare kuće od ćerpiča. Nedavno je, zahvaljujući solidarnosti komšija i Mjesne zajednice, uselio u novi dom, u kojem po prvi put ima vodu u kupatilu i kuhinji.

Iako u 80. godini života, još uvijek je vitalan. Nedavno je sam očistio preko metar visok snijeg od kućnog praga do ceste. Doktorima, kaže, rijetko ode. Svakog dana siđe pješke do sela, ode do pošte da plati račune...

Za jedan od računa, onaj za vodu, Rasim od lokalne uprave dobija subvenciju - skromnu, ali dobrodošlu pomoć, zahvaljujući MEG projektu koji u Cazinu i još 17 bh. opština provodi UNDP u partnerstvu sa Švicarskom agencijom za razvoj i saradnju (SDC).

Voda - krvotok čovječanstva

Voda pokriva 71% površine naše planete. Voda čini oko 60% ljudskog tijela. Voda je svojevrstan „krvotok“ ljudske zajednice. Prve civilizacije su nastale u dolinama rijeka i područjima bogatim vodom. Od biološkog preživljavanja do plovidbe, od higijene do trgovine, od izvora hrane do izvora energije, veza čovječanstva s vodom je neraskidiva.

Nestašica vode pogađa više od 40% svjetske populacije. 1,2 milijarde ljudi nemaju siguran pristup čistoj vodi za piće. 2,4 milijarde ljudi nemaju osnovne sanitarne uslove. Svakog dana više od 1.000 djece umire od dijareje zbog neispravne vode za piće, te loših sanitarnih i higijenskih uslova. Više od 80% otpadnih voda od ljudskih aktivnosti ispušta se u rijeke ili mora bez prečišćavanja. Svaki dolar investiran u vodosnabdijevanje i sanitaciju, vraća se četiri puta. Hidroenergija je najvažniji obnovljivi izvor energije, sa 16% ukupne proizvodnje električne energije u svijetu.

Ovakvih je pokazatelja mnogo, i svi upućuju na isto: voda znači život i nevođenje brige o njoj je luksuz koji sebi ne možemo priuštiti. S druge strane, voda utiče na različite sfere života i nezaobilazan je element socio-ekonomskog razvoja.

Kako bi podigla svijest o važnosti zaštite voda i upozorila na probleme vezane za vodne resurse, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je proglasila 22. mart Svjetskim danom voda, koji se od 1993. godine obilježava širom svijeta. Ovaj datum se brojnim manifestacijama obilježava i u Bosni i Hercegovini.

Sveobuhvatan pristup

MEG projekt, koji se implementira u 18 lokalnih samouprava (općina/opština/gradova) u Bosni i Hercegovini, za cilj ima unapređenje upravljanja razvojem na lokalnom nivou te poboljšanje kvaliteta javnih usluga, sa fokusom na ekonomski i okolišni sektor. Poseban naglasak je na sistemskom unapređenju javnih vodnih usluga, tj. osiguranju održivog pristupa pitkoj vodi i sanitarnim uslovima za sve građane.

Pristup koji projekt koristi za ostvarivanje ovih ciljeva je sveobuhvatan - od uspostavljanja regulatornog okvira do tehničke pomoći lokalnim komunalnim preduzećima. Osigurana je kako konsultantska i tehnička, tako i pomoć u opremi i obuci za njeno korištenje.

Lokalne samouprave su, kao osnivači, potpisale bilateralne ugovore o pružanju javnih vodnih usluga sa lokalnim komunalnim preduzećima, regulišući na taj način međusobne odnose u ovom sektoru. Ugovorima su definisani koraci koje je neophodno poduzeti kako bi komunalna preduzeća postigla ekonomsku samoodrživost, poput primjene metodologije formiranja cijene u skladu sa stvarnim troškovima poslovanja ili sistematizacije radnih mjesta.

Komunalna preduzeća su dobila opremu kao što su mjerači protoka i uređaji za detekciju, koja će im pomoći u otklanjanju kvarova i smanjenju procenta neprihodovane vode, koji je u lokalnim zajednicama koje učestvuju u projektu izuzetno visok (u prosjeku oko 70%).

Unosom postojeće mreže u GIS baze podataka, olakšava se održavanje komunalne mreže i planiranje njenog širenja.

Ne isključiti nikoga

MEG projekt potiče samoodrživost komunalnih preduzeća, što je moguće postići samo kroz poslovanje po tržišnim principima. Istovremeno, imperativ je da niko ne bi trebao biti uskraćen za pristup pitkoj vodi.

Stoga su kroz projekt uvedene subvencije koje lokalne vlasti osiguravaju za socijalno ugrožene građane, kako bi mogli plaćati račune za vodu.

Recept za provedbu subvencija je prilično jednostavan, a zasniva se na aktivnoj uključenosti i partnerstvu više aktera. Lokalne vlasti svojim odlukama definišu kriterije za priznavanje prava na subvenciju te osiguravaju sredstva; centri za socijalni rad odobravaju pravo na subvenciju i vrše monitoring; vodovodna preduzeća provode naplatu pomoću prilagođenog računovodstvenog softvera, uzimajući u obzir subvenciju.

Na taj način, trenutno 700 korisnika u 18 projektnih partnerskih lokaliteta uživa pravo na subvenciju računa za vodu, što nije konačan broj jer proces odobravanja subvencija još traje. Ova pomoć, osim što korisnicima štedi sredstva za druge potrebe, bitna je i u psihološkom smislu.

„Među našim korisnicima je dosta onih koji su, i pored teške situacije u kojoj se nalaze, cijelog života navikli da plaćaju komunalne račune, tako da im ovo mnogo znači,“ kaže Amela Toromanović, direktorica JU Centar za socijalni rad Cazin.

Kraj nedaća s vodom

Među korisnicima subvencije za vodosnabdijevanje je i Momčilo Kejić iz Kostajnice, koji sa suprugom Elvisom i dvojicom sinova živi u naselju Bubnjarice u Kostajnici. Tu su u septembru 2017. godine preselili iz sela Podoška, kada su dobili novi dom zahvaljujući projektu stambenog zbrinjavanja Roma, koji su proveli švicarski Caritas, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i opština Kostajnica. S novim domom, dobili su i priključak na javni vodovodni sistem.

„U Podoški smo sa bunara nosili vodu i za piće i za kuhanje i za pranje, za sve. Sada imamo vodu u kuhinji, u kupatilu, svuda, ne moramo više nositi sa bunara. A imali smo i problem ljeti, kad je sušna godina, nema vode nikako. Onda moraš ići nekih tri-četiri kilometra, i vući vodu kući na moto-kultivatoru,“ kaže Momčilo, koji je dobio i posao u kostajničkom vodovodu.

U Kostajnici je trenutno sedam korisnika subvencije, a uskoro će to pravo ostvariti članovi još tri domaćinstva.

Dalji tok projekta

MEG projekt je kroz svoje dosadašnje aktivnosti lokalnim samoupravama donio značajne koristi.

„Grantovi i pomoć su svakako dobrodošli, ali nama nisu od presudne važnosti, jer mi svaki projekt koristimo da naučimo nešto novo. Zato smo često primjer dobre prakse i drugima prenosimo svoj know-how“, kaže Šerif Kaljiković, savjetnik gradonačelinka Cazina.

„Kroz ovaj projekat je značajno unaprijeđen rad kompletne lokalne uprave, u svim sektorima,“ smatra Aleksandar Pašić, portparol opštine Kostajnica.

No, MEG projekt je daleko od svog završetka, i donijeće još mnogo dobrobiti. Među njima će svakako biti i infrastrukturnih projekata, kakav je onaj koji planiraju u Kostajnici.

„U saradnji sa MEG projektom, namjeravamo da uradimo sanaciju kompletne vodovodne mreže u tri ulice gdje su gubici vode najveći - i do 90%, te izgradnju kanalizacionog sistema“, kaže Drago Bundalo, načelnik opštine Kostajnica.

Goran Štefatić, menadžer MEG projekta, optimističan je kada je riječ o širenju pozitivnih efekata projekta:

„Projekt je zamišljen da traje 12 godina, i to u tri faze, tako da ćemo sva pozitivna i negativna iskustva koja steknemo u ove četiri godine prve faze prenijeti dalje. Savezi opština i gradova oba entiteta su naši partneri, tako da ćemo sve što kroz projekt naučimo prenijeti njima, kako bi oni to mogli dalje prenositi svojim članicama koje trenutno nisu uključene u MEG projekt.“

MEG projekt, koji finansira i podržava Vlada Švicarske, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH, pruža podršku lokalnim vlastima u unapređenju kvaliteta i dostupnosti javnih usluga i komunalne infrastrukture u 18 jedinica lokalne samouprave, te poboljšanju uslova života za najmanje 700.000 građana. Projekt se provodi u 18 jedinica lokalne samouprave: Bihać, Bosanska Krupa, Cazin, Doboj, Gračanica, Gradačac, Gradiška, Kalesija, Kostajnica, Kozarska Dubica, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Teslić, Tešanj, Tuzla, Velika Kladuša i Žepče. U okviru projektnih aktivnosti, posebna pažnja je posvećena socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva u BiH. Budžet za prvu fazu projekta (2016-2020) iznosi približno 21 milion konvertibilnih maraka.