UNDP:Čovječanstvo ostaje iznimno neravnopravno uprkos impresivnom napretku

3. februar 2014

imageFoto: Niklas Hallen/UNDP in India
Kontinuirano smanjenje nejednakosti zahtijeva pomak prema inkluzivnim obrascima rasta – podržanih redistributivnim politikama i promjenama u društvenim normama – navodi se u predstavljenom izvještaju administratorice Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) Helen Clark.

Jedan posto najbogatijih ljudi svijeta posjeduje oko 40 posto svjetskog bogatstva, dok oni s donje polovine skale ne posjeduju više od jedan posto. Izvještaj Podijeljeno čovječanstvo: Suočavanje s nejednakostima u zemljama u razvoju pokazuje da ako je ne kontroliramo, nejednakost može potkopati i same temelje razvoja te društveni i porodični mir.

“Nejednakosti na današnjim razinama su nepravedne, i kao što je prikazano u izvještaju „Podijeljeno čovječanstvo“, one također sprječavaju ljudski napredak“, rekla je UNDP-ova administratorica Helen Clark. “Izvještaj istražuje uzroke i posljedice nejednakosti koje nas razdvajaju - unutar i između zemalja – te navodi da ne postoji ništa što bi činilo rast nejednskosti neizbježnim.“

U odnosu na veličinu populacije, nejednakost u prihodima povećala se za 11 posto u zemljama u razvoju između 1990. i 2010. godine. Značajna većina domaćinstava u zemljama u razvoju  – više od 75 posto populacije – danas živi u društvima gdje je prihod neravnomjernije raspoređen nego što je bio 1990-ih.
No, velika i trajna nejednakost ne odnosi se samo na prihode.

Uprkos ukupnom padu smrtnosti rodilja u većini zemalja u razvoju, žene u ruralnim područjima i dalje su izložene tri puta većem riziku da će umrijeti prilikom poroda od žena koje žive u urbanim sredinama. Žene također imaju sve veći udio u radnoj snazi, ali i dalje ostaju nesrazmjerno zastupljene u ranjivom zapošljavanju i nedovoljno zastupljene među političkim donositeljima odluka, dok i dalje zarađuju znatno manje od muškaraca.

Dokazi iz zemalja u razvoju pokazuju da su djeca koja spadaju u grupu najniže pozicioniranih na skali bogatstva izložena i do tri puta većem riziku da umru prije svoje pete godine nego djeca rođene u grupi najbogatijih u nekim regijama. Socijalna zaštita je proširena, no osobe s posebnim potrebama imaju i do pet puta veću vjerojatnost od prosjeka da će snositi velike zdravstvene troškove.
 
Visok nivo nejednakosti ugrožava razvoj i to tako što koči ekonomski napredak, slabi demokratski život te prijeti socijalnoj koheziji. Iako preraspodjela bogatstva ostaje iznimno važna za smanjenje nejednakosti, potreban je pomak prema inkluzivnim obrascima rasta, onima koji podižu prihode siromašnih i domaćinstava s niskim primanjima brže od prosjeka kako bi se održivo smanjila nejednakost, što je ključ razvojnih programa nakon 2015. godine.

Ekonomski rast  zemalja u nastajanju,  te zemljama u razvoju ključan je za postizanje Milenijumskog razvojnog cilja 1, kojim se teži smanjenje svjetske stope siromaštva do 2015. godine za 50 posto. Međutim, visoki dohodak zemlje i brži ekonomski rast ne znače i manju nejednakost u obrazovanju, zdravstvu te drugim područjima ljudskog blagostanja.

U globalnim razgovorima podržanima od strane Ujedinjenih nacija u kojima je sudjelovalo oko 2 miliona ljudi širom svijeta koji su tražili pravo glasa u donošenju odluka koje utječu na njihove živote. Ljudi su ogorčeni na nepravdu koju osjećaju zbog rastućih nejednakosti i nesigurnosti koje pogađaju posebno siromašne i marginalizirane osobe.

Izvještaj analizira globalne trendove nejednakosti istovremeno identificirajući uzroke i razmjere nejednakosti, te njihov utjecaj te načine na koje mogu biti smanjene. Nakon prikazivanja rezultata istrage o tome kako donositelji odluka gledaju na neravnopravnost, izvještaj završava sa sveobuhvatnim političkim okvirom za suprostavljanje nejednakostima u zemljama u razvoju.