Voda nalazi svoj put

Ilija Brdar, 65 godina, povratnik u Lohovo, selo sa oko 25 povratnika u općini Bihać u zapadnoj Bosni, zaljeva svoju baštu
Ilija Brdar, 65 godina, povratnik u Lohovo, selo sa oko 25 povratnika u općini Bihać u zapadnoj Bosni, zaljeva svoju baštu

Uprkos obilnim vodnim resursima u Bosni i Hercegovini, pristup sigurnoj vodi za piće prilično je ispod EU standarda: trenutno je oko 65% stanovništva priključeno na mreže javnih/općinskih komunalnih preduzeća (u usporedbi sa EU prosjekom od 90%). Snabdijevanje vodom u pogledu kvaliteta i količine zadovoljavajuće je jedino u velikim urbanim područjima. U ruralnim područjima, u kojima živi većina siromašnih i ranjivih osoba, situacija je mnogo teža.

Takav je bio i slučaj Ilije Brdara, 65-godišnjeg povratnika u Lohovo, selo sa oko 25 povratničkih domaćinstava u Općini Bihać u zapadnoj Bosni. On se sa svojom petočlanom porodicom 2001. godine vratio u svoju kuću, koja je uništena u ratu 1992-1995. Obnovio je kuću pomoću donacija, ali bez izvora prihoda život je ostao izuzetno težak. Nije se mogao ozbiljnije baviti poljoprivredom, jer nije imao pristup vodosnabdijevanju. „Najbliži izvor vode bio je prirodni bunar, udaljen 500 metara. Nosili smo vodu ručno, što je jedva bilo dovoljno za nas, da ne pominjem nekoliko naših životinja i vrt. Pogotovo ljeti, jer je bunar uvijek presušivao,“ prisjeća se Ilija. Nije imao drugog izbora, osim da se nada da će jednog dana, na neki način, voda pronaći svoj put do njih, kao što to u prirodi uvijek čini.

Izdvajamo

  • 13.083 domaćinstva (55.000 građana) dobilo je poboljšane usluge snabdijevanja vodom, uključujući veći kvalitet i količinu vode
  • 200 povratničkih porodica dobilo je pristup bezbjednoj vodi
  • Mrežni gubici vode u partnerskim općinama smanjeni su za 30-50%
  • Broj osoba sa pristupom bezbjednoj vodi povećan je za 2% na nivou države

I bio je u pravu – voda je pronašla put. U sklopu jednog od 18 infrastrukturnih projekata sprovedenih u okviru programa „Osiguranje pristupa vodosnabdijevanju kroz institucionalni razvoj i infrastrukturu u Bosni i Hercegovini“, vodovodne cijevi su 2011. godine došle do Lohova i do Ilijine kuće. Dok su radnici polagali cijevi kroz njihovo dvorište, članovi porodice teško su susprezali svoju sreću. „Još uvijek ne mogu da vjerujem da je ovo za stvarno. Strah me je da slavim dok ne vidim vodu kako teče iz cijevi,“ rekao je Ilija.

Program “Osiguranje pristupa vodosnabdijevanju kroz institucionalni razvoj i infrastrukturu u Bosni i Hercegovini“ podržan je sredstvima Vlade Kraljevine Španije putem Fonda za postizanje Milenijumskih razvojnih ciljeva (MDG-F). Sa ukupnom vrijednošću od 4.450.000 američkih dolara, program je bio operativan od novembra 2009. do maja 2013. godine. Zajednički su ga sprovodili UNDP i UNICEF u partnerstvu sa državnim i entitetskim ministarstvima, partnerskim općinama i njihovim komunalnim preduzećima i organizacijama civilnog društva, i – što je najvažnije – sa građanima. Program je proveden u 13 općina širom BiH.

Dovođenje vode do domova onih kojima je to najpotrebnije, bio je najuočljiviji rezultat programa, ali ni u kojem slučaju jedini. Veliki broj drugih, možda podjednako važnih ciljeva, je postignut.

Ciljevi programa bili su: osiguranje aktivnog sudjelovanja građana u ukupnom procesu upravljanja uslugama vodosnabdijevanja u lokalnim zajednicama; povećanje kapaciteta lokalnih komunalnih preduzeća kako bi mogla pružati kvalitetnije usluge građanima; i unapređenje znanja i kapaciteta odgovornih za donošenje odluka u ovoj oblasti.

U postizanju ovih ciljeva primijenjen je integralan pristup povezivanjem vodosnabdijevanja, socijalnih pitanja i unapređenja učešća građana u donošenju odluka na lokalnom nivou. Kako bi se osiguralo uključivanje svih zainteresiranih strana, formirani su Općinski upravni odbori kao koordinacijska radna tijela za sprovođenje projektnih aktivnosti, a 11 Participativnih akcijskih grupa (PAG), sastavljenih od predstavnika socijalno isključenih grupa, pomoglo je pri identificiranju ranjivih grupa na njihovim lokalitetima i utjecalo na općinske odluke kroz rad Općinskih upravnih odbora. Trinaest Participativnih akcijskih grupa za istraživanje (PAR), u koje su bila uključena djeca iz lokalnih škola, izradilo je strategije u kojima su utvrdili svoje prioritete i predložili rješenja za njihovu realizaciju. Sve ove grupe prošle su obuku o pristupu pitanjima socijalne zaštite iz perspektive ljudskih prava. Kapaciteti komunalnih preduzeća ojačani su kroz organizaciju obuke i razmjenu iskustava, čime je postavljen osnov za daljnja poboljšanja rada u budućnosti. Osim toga, zvaničnici vlasti na svim nivoima dobili su dragocjene informacije o potrebama i prioritetima nosilaca prava, što im omogućava donošenje na činjenicama zasnovanih odluka o politikama te veću efikasnost pri planiranju resursa za vodosnabdijevanje.

Nakon identificiranja prioriteta i najranjivijih grupa, bilo je vrijeme za praktičan rad na terenu – infrastrukturne projekte. Ovi su projekti uključivali širok raspon aktivnosti, kao što su zamjena zastarjelih vodovodnih cijevi, spajanje povratničkih naselja na vodovodni sistem, zaštita izvora, otkrivanje gubitaka i curenja vode, te instalacija postrojenja za filtriranje i telemetrijskih sistema za daljinsko upravljanje. Partnerske općine osigurale su skoro pola miliona KM (oko USD 335.000) sufinansiranja za odabrane infrastrukturne projekte.

Iliju su njegovi sugrađani identificirali kao nekoga kome je potrebna pomoć. Njegovo domaćinstvo priključeno je na vodovodnu mrežu, iz temelja mijenjajući njegov život nakon deset godina nedaća. Pored zadovoljavanja potreba domaćinstva, Ilija je sada dobio priliku da se bavi poljoprivredom od koje može ostvariti zaradu i izdržavati svoju porodicu. „Sada konačno mogu navodnjavati usjeve i držati više životinja. Morao sam izgraditi štalu, koja mi ranije nije trebala jer sam imao samo nekoliko svinja i krava. Sad mi je štala puna i usjevi mi rađaju kao nikad prije,“ kaže Ilija.

Ilija Brdar jedan je od oko 55.000 ljudi (iz 13.083 domaćinstva) čiji je problem snabdijevanja vodom riješen kroz ovaj program. Većina korisnika pripada najranjivijim grupama društva. Zahvaljujući ovom programu, broj osoba sa pristupom bezbjednoj vodi povećao se za 2% na nivou države. No, spisak dobrobiti mnogo je duži. Kvalitet i količina vodosnabdijevanja značajno su povećani, dok je rizik od zaraznih bolesti smanjen. Gubici vode su smanjeni (ranije su iznosili 80%), a uštede u električnoj energiji i troškovima održavanja su se povećale (ukupne uštede iznose 910.000 KM godišnje). Četiri općine izdvojile su sredstva za pokrivanje dijela računa za vodu najranjivijim grupama, a i ostale općine također planiraju subvencioniranje. Lokalna komunalna preduzeća dobila su vrijednu tehničku pomoć i obuku, a Studije vodosnabdijevanja pomoći će lokalnim općinama i komunalnim preduzećima u strateškom planiranju. Nastavljena je razmjena informacija među komunalnim preduzećima. Općinski upravni odbori sada su postali Općinske komisije za promociju socijalne zaštite i nastavljaju sa svojim radom.

Sve ovo je možda još i važnije u svjetlu suša koje se javljaju u posljednjih nekoliko godina, i činjenice da bi takvi vremenski uslovi mogli postati sve češći usljed klimatskih promjena.