• 74

    očekivano trajanje života pri rođenju

  • 50%

    stopa nezaposlenosti mladih

  • 30%

    ili 1,800 endemskih vrsta Balkanske flore se nalazi u BiH

  • 127%

    odnos djevojčica/dječak u visokom obrazovanju

  • 51%

    pokrivenost uvoza izvozom 2012

  • 89%

    vitalni indeks (broj živorođenih na 100 smrtnih slučajeva) za 2012

O Bosni i Hercegovini

Uvod

Zaštita bioraznolikosti u Livanjskom polju, UNDP GEF Karst Projekat
Zaštita bioraznolikosti u Livanjskom polju, UNDP GEF Karst Projekat

Bosna i Hercegovina je smještena u regionu jugoistočne Europe, u središtu Balkanskog poluotoka u blizini Jadranskog mora. BiH graniči sa Hrvatskom na sjeveru, zapadu i jugu, Srbijom na istoku, te Crnom Gorom na jugoistoku. Etnički raznolika populacija broji procjenjenih 3.8 miliona stanovnika. Država je bogata prirodnim resursima kao što su: ugalj, željezna ruda, boksit, bakar, cink, olovo, kobalt, magnezij, nikal, glina, gips, sol, pijesak, drvo i hidroenergija, dok klima pogoduje razvoju poljoprivrede i turizma. Bosna i Hercegovina je također značajna po svom biodiverzitetu te je prirodno stanište 1,800 endemskih vrsta Balkanskog poluotoka, kao i mnogih drugih ugroženih vrsta.

Historija


Kroz svoju historiju, BiH je bila u sastavu i pod utjecajem brojnih carstava i vladara, od rimskog i bizantskog carstva, preko srednjovjekovnog  kraljevstva Bosne i otomanske vladavine, do Austro-ugarske aneksije na kraju 19. stoljeća. Nakon Prvog svjetskog rata postala je dio Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS – Kraljevina Jugoslavija). Nakon Drugog svjetskog rata postaje jedna od šest socijalističkih republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Referendumom 1. marta 1992. godine  Bosna i Hercegovina objavljuje nezavisnost 3. marta iste godine, a članicom Ujedinjenih nacija postaje 22. maja (rezolucijom Generalne skupštine br. 757).


Kao rezultat nasilnog sukoba u razdoblju od 1992. do 1995. godine, polovina prijeratne populacije od 4,2 miliona je trajno raseljena unutar ili izvan zemlje, preko 100,000 ljudi je ubijeno ili se smatra nestalim te je većina ekonomije i infrastrukture zemlje uništena. Daytonski mirovni sporazum, potpisan 14. decembra  1995. godine je okončao konflikt.


Daytonski mirovni sporazum je okončao rat, ali je i stvorio kompliciran i skup oblik strukturalne uprave za tri konstitutivna naroda, Bošnjake, Srbe i Hrvate, kao i 17 službeno priznatih nacionalnih manjina  nazvanih “ostali”.
Dva entiteta, Republika Srpska i Federacija Bosna  i Hercegovina, deset kantona unutar Federacije, te distrikt Brčko, i 141 opština, potom, 13 premijera, 14 zakonodavnih tijela , gotovo 150 ministara, i pet predsjednika, te tri ustavna suda čine upravnu strukturu ove male zemlje.


U poslijeratnom periodu `90-tih i ranih 2000-tih godina međunarodna je zajednica stabilizirala zemlju poduzimajući niz političkih i sigurnosnih mjera, te pružajući humanitarnu i razvojnu pomoć. U ovom periodu primjećen je značajan napredak države  kroz razvoj institucija, administrativnih i pravnih okvira, rekonstrukciju i rehabilitaciju  domova i  infrastrukture, kao i povratak raseljenih osoba u prijeratna staništa i preuzimanje prijašnjih posjeda i vlasništva.

Izazovi


Posljednjih nekoliko godina, Bosna i Hercegovina je pretrpila niz političkih, ekonomskih i socijalnih izazova.

Raširena korupcija, slaba vladavina prava i  komplikovana birokratija stvaraju teško okruženje za stvaranje značajnijih investicija, što ima utjecaja na smanjenje stranih direktnih investicija. Skupa i komplikovana administracija predstavlja teret za državni budžet i oslabljelu ekonomiju.

Nakon obećavajućeg porasta u ranim 2000-tim, ekonomija Bosne i Hercegovina postepeno doživljava pad. Uzrok tomu su globalna recesija, ali i problemi specifični samo za ovu zemlju. Daljnji pad ekonomije je karakteriziran visokim stepenom nezaposlenosti mladih (45-50%), visok opšti stepen nezaposlenosti i visok stepen neaktivnosti radno sposobnog stanovništva. Međunarodna organizacija za rad (ILO)  definira stepen nezaposlenosti sa 29%, dok je neslužbena ili registrovana brojka iznosi čak 46.1%. Kapital radne snage države pati od fenomena poznat kao “odljev mozgova”.

Hrvatska je jedan od većih stranih trgovinskih partnera Bosne i Hercegovine. Ulazak u Europsku uniju u julu 2013. godine se smatra nepogodnim za trgovinske odnose sa Bosnom i Hercegovinom, posebno  nekih 50,000 poljoprivrednika  čiji proizvodi se neće moći plasirati na europsko tržište zbog strogih certifikacijskih standarda.

Pristup Bosne i Hercegovine Europskoj uniji je vezan za potrebu stvaranja i ostvarivanja reformnih okvira. BiH teži ka pristupu SAA ( Sporazum o stabilizaciji) i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u potpunosti podržava težnje BiH da se priključi Europskoj uniji, te u saradnji sa EU i ostalim partnerima radi na tome kako bi se povećao kapacitet BiH vlasti i građana u njihovim nastojanjima da se postigne ovaj cilj.  Kako bi se EU planovi ostvarili ključno je potaknuti vlasti na sprovedbu odluke Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci.

Naslijeđe rata, posebno ratni zločini te spor proces sprovedbe tranzicijske pravde, kritični su izazovi s kojima se suočava Bosna i Hercegovina.  Suočavanje sa prošlošću, naracija istine, jačanje civilnog dijaloga  s ciljem zbližavanja i saradnje socijalnih i obrazovnih institucija, političkih tijela i medija.  Procesi razvoja mira i pomirenja su još uvijek prijeko potrebni te predstavljaju jedno od žarišnih tačaka interesa UNDP-a u Bosni i Hercegovini.

Ostaci prijašnjeg sukoba predstavljaju prijetnju stanovništvu čak i u razdoblju mira. BiH je minama najzagađenija zemlja u Europi, te se ubraja u kritične zone u svijetu. Mnogo je napretka postignuto u godinama  iza rata u procesu deminiranja i dizanja svijesti stanovništva o opasnosti mina kako bi se smanjili incidenti povreda i smrti zbog nepoznavanja zagađenih područja i protokola. Velika količina naoružanja te tri četvrtine miliona nelegalnog oružja koje posjeduje stanovništvo predstavljaju prijetnju  građanima i zajednicama.

Uspjesi

MDG 6
Dr. Vesna Hadžiosmanović na svom radnom mjestu u sarajevskoj kliničkoj bolnici kaže kako je Volonterski centar za privatno savjetovanje (VCCT) jedan od 17 pokrenutih centara koji su pod pokroviteljstvom UNDP projekta “Koordinacija državnog odgovora na HIV/AIDS i Turbekulozu u ratom razorenoj i stigmatiziranoj zajednici” finansiran od strane Globalnog fonda.

Tokom prve dekade ovog milenija, Bosna i Hercegovina je postigla napredak u nizu područja. Državni prosjek rasta GDP-a od 6% je smanjio stopu siromaštva za 4%. Međutim, postignuti rezultati  u području smanjenja siromaštva su krhki te imaju tendenciju nazadovanja, zato što i najmanji pad u ekonomskom rastu može dovesti do povećanja siromaštva, jer mnogi građani žive na samoj granici siromaštva.

Visok trgovinski deficit se značajno smanjio, međutim još uvijek je poprilično visok; strani dug je srednje visine a stopa inflacije niska. Zavisnost  Bosne i Hercegovine o međunarodnoj pomoći se značajno smanjila, ali je još prisutna, posebno zavisnost domaćeg stanovništva o Bosancima i Hercegovcima koji žive izvan zemlje. Uz potporu UNDP-a, 2009. godine, vlada je preuzela odgovornost za koordinaciju donatora s ciljem uspostave boljeg upravljanja razvojnom pomoći. Međutim, ovo se pokazalo samo djelomično uspješnim.

Cilj osnovnog školovanja za sve stanovnike bi se trebao ostvariti do 2015. godine (97.6% od 2011/2012). Upisi u srednje škole su se značajno povećali, od 68.3% u 2000. godini do 91.8% 2011. godine, dok upisi u visokoškolske ustanove, od 23% u 2000. godini do 38% u 2011. Godini. Međutim, kvaliteta visokog obrazovanja se treba poboljšati, kao i uskađenost sa potrebama tržišta rada.

Pravni i institucijski okviri poboljšanja jednakosti spolova i osnaživanja žena, te stvarne pozitivne promjene u praksi zapošljavanja, prilike doprinosa generacija i politička participacija ostaju umjereni. Kvantitativne razlike u omjeru spolova u području obrazovanja su visoke, a naročito u stepenu visokog obrazovanja.

Smrtnost djece se smanjila, a opšte zdravlje djece pokazuje stalan napredak, iako su daljnji koraci potrebni kako bi se ostvarili razvojni ciljevi do 2015. godine. Zdravlje majki se značajno poboljšalo, a smrtnost trudnica je vrlo niska. Međutim, Bosna i Hercegovina se suočava sa ozbiljnim populacijskim i demografskim problemima, naročito  po pitanju pada nataliteta. Raširenost HIV-a ostaje na niskoj stopi kao i turbekuloze, iako je među najvišima u Europi.

Pristup pitkoj vodi i sanitarnim uslovima se značajno povećao, ali su daljnji napori potrebni kako bi se osigurao pristup svom stanovništvu. Većina vodnih sistema i otpadnih voda trpe velike štete i gubitke, a gubitak vode se procjenjuje na 60%.

Zastava
Mapa zemlje
Statistika
Glavni grad
Sarajevo
Stanovništvo
3.791.662
Površina (kvadratni kilometri)
51.209,2
 
Jezici
Bosanski, Hrvatski, Srpski
Multidimenzionalni indeks siromaštva
0.003
GNI per capita in PPP terms (Constant 2005 international $)
7,713
Indeks ljudskog razvoja
Rang 81